12.8.07

Mali Losinj - susret animatora 23.-30.7.2007.

Bili su to tjedan dana koji su izmijenili naše živote i učinili ga bogatijim za još jedno iskustvo i postao još jedan u nizu bisera naše mladosti.
Danijel, Anamarija i ja krenuli smo na Lošinj sa grupom mladih iz turopoljskog arhiđakonata u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima.
U busu je bila ugodna atmosfera i pravi trenutak da se svi međusobno upoznamo.
Nakon vožnje busom, sjeli smo na trajekt koji nas je doveo na otok Lošinj gdje je započela naša duhovna avanturaJ
Došli smo u dom Sv. Martin gdje su nas pjesmom i plesom dočekali mladi iz Zagorja i povjerenik za mlade vlč. Antun Sente. Zatim smo se smjestili u sobe i onda je počelo upoznavanje sa program. Svaki dan nam je bio ispunjen zanimljivim programom. Nikada nije nedostajalo pjesme, plesa, molitve….
Svaki dan bi nam započeo sa jutarnjom molitvom koju su predvodili naši bogoslovi. Zatim bi slijedio doručak, rad po grupama, pa ručak, opet rad po grupama, kupanje, misa i večernji program koji je uvijek bio vrlo zanimljiv.
Slijedeći dan smo izvlačili svoje štićenike odnosno osobu kojoj ćemo kroz tjedan dana biti anđeo, za njega moliti, pomagati ali sve to neprimjetno. Predivan je osjećaj znati da jedna osoba moli i brine za tebe.
Radovi po grupama su bili vrlo zanimljivi. Teme su bile raznolike- Biblija, Katekizam Katoličke Crkve, obitelj, župa, molitva… Kroz radionice smo izmjenjivali svoja mišljenja, iskustva i dobivali odgovore na geslo cijelog susreta: ''Učitelju dobri što mi je činiti?''.
Jedan od posebnih trenutaka je bilo klanjanje u maloj kapelici. Uz šumove mora, koji su dopirali iz vana, gitaru, poticajne riječi vlč. Duje Kurtovića u kapelici je vladalo jedno posebno ozračje, jedan poseban mir i to je bio jedan od trenutaka koji je ovaj susret učinio čarobnim.
U petak smo imali 2h osame. Mogli smo otići negdje u osamu i razmišljati na temu:''Da sam neizmoljena molitva…'' Nakon toga smo svi zajedno izmjenjivali svoja mišljenja.
Večernji program bi nam uvijek započeo plesanjem banseva koji su bili vrlo smiješni. Išli smo i do grada gdje smo jednom svjedočili svoju vjeru. Svi smo zajedno stali na trg i pjevali i plesali uz duhovne pjesme. Bilo je ljudi koji su nam se pridružili ali i onih koji su gledali sa strane sa suzom u oku. Bilo je to pravo svjedočanstvo vjere.
Kako se bližio kraj, svi smo se sve više sprijateljili i bili nerazdvojni……



To se osjećalo na svakodnevnoj misi gdje smo slavili Gospodina i gdje su nam vlč. Duje i Toni davali snagu svojim poticajnim propovijedima.
U nedjelju smo se uputili na otok Susak. Ujutro smo imali misu i onda smo cijeli dan imali za kupanje. Oko 18h vratili smo se na Lošinj. Svi pomalo umorni ali opet puni duha radosti. Navečer smo otkrivali svoje anđele što je bilo puno iznenađenja. Zatim smo gledali slike i bili pomalo tužni jer se bliži kraj. Ali kada je vlč. Duje primio gitaru u ruke sve se promijenilo. Pjevali smo i plesali do dugo u noć.
Tako je svanuo i posljednji dan. Svi smo spremili svoje stvari, okupali se zadnji put, dočekali drugu skupinu mladih i uputili se svojim kućama.
I tako je završio susret na Lošinju koji ima posebno mjesto u našim srcima. U tih sedam dana Božje milost je preplavila naša srca i dala snagu da tu ljubavi i mir sijemo gdje god dođemo.






Tamara Pešić






2 komentara:

Anonimno kaže...

Iz pouzdanih izvora sam doznala da se onaj sastavak zvao "Da sam ja neizgovorena molitva":-) gdje su se osobito istaknuli bogoslovi kao prave pjesničke duše. Tamara je super opisala naše svakodnevne radionicea,a najbolji dio je bio kada smo morali glumiti u paru vjernika i nevjernika gdje smo se svi najbolje snašli u ulozi nevjernika:-)(tko bi rekao) stoga su nevjernici odnijeli pobjedu na opće nezadovoljstvo prisutnih svećenika.Lomničari su ostavili trag u Malom Lošinju, Danijel kao vrstan umjetnik u izradi plakata, Anamarija kao prava vicmaherica, a Tamara kao izvrsna čitačica i plesačica. Drago mi je da sam sa njima bila na Lošinju i da smo to prijateljstvo donijeli i doma.
Btb

Unknown kaže...

Baš mi je drago da broj mladih animatora neprestano raste zahvaljujući Lošinju!