Svjetski susret mladih - Sydney 2008.

Primit ćete snagu Duha Svetoga i bit ćete mi svjedoci

Prvo apostolsko putovanje tada novoizabranog pape Benedikta XVI. bio je jubilarni 20. svjetski susret mladih održan 2005. godine u njemačkom gradu Kölnu. Tri godine nakon susreta s oko milijun mladih vjernika iz cijeloga svijeta okupljenih na Marijinu polju u Njemačkoj, papa kreće na svoje deveto apostolsko putovanje izvan Italije kako bi se na drugom kraju svijeta, u velikoj 'južnoj zemlji Duha Svetoga', Australiji, ponovno susreo sa svojim mladima.
Susret se sastoji od dvaju dijelova. Njegov prvi dio čine Dani u biskupiji, svrha kojih je jače uključivanje župa u biskupiji i njihovih mladih u pripremu susreta, ali i upoznavanje novih ljudi, zemalja iz kojih dolaze te njihove kulture. Mladi Hrvati bili su smješteni u biskupiji Broken Bay zajedno s mladima iz Njemačke, Luksemburga, Belgije, Francuske, Koreje i Salvadora. Ova biskupija osnovana je 1986. godine da bude 'svjetlo na istoku', a smještena je uz obalu Tihog oceana sjevernije od Sydneya.
Dan prije početka samog susreta koji je trajao od 15. do 20. srpnja, mladi iz Hrvatske, zajedno s mladima iz Bosne i Hercegovine, preselili su se u Hrvatsku katoličku misiju Blacktown gdje je dio ugošćen u hrvatskim obiteljima, a dio u dvorani pastoralnog centra Gospe Velikog hrvatskog zavjeta.
Crkvom i pastoralnim centrom u Blacktownu upravlja fra Toni Mut¬nik, a kao duhovni pomoćnik na raspolaganju mu stoji fra Zvonimir Križanović koji je svojim gostima iz Hrvatske kroz njihov dvotjedni boravak u Sydneyu bio velika podrška, glavni smjerokaz, a u njegovim rukama nađeno je rješenje svih problema.
Sam program u Sydneyu započeo je svečanom misom otvorenja u utorak, 15.srpnja, kojoj je na pristaništu Barangaroo nazočilo više od 140 000 mladih, među kojima 400 mladih iz Hrvatske, te domaćih Hrvata. Svečanu je euharistiju predvodio domaći nadbiskup, kardinal George Pell uz koncelebraciju 26 kardinala, 400 biskupa i oko 4000 svećenika iz 168 zemalja svijeta. Predsjednik Papinskog vijeća za laike, kardinal Stanislaw Rylko, u svome je govoru dobrodošlice poručio mladima da su donijeli proljeće u australsku zimu pozivajući ih da nikada ne prestanu biti proljeće Crkve i svijeta.
Srijeda, četvrtak i petak prije podne bili su rezervirani za kateheze. Njih je, za mlade hrvatskoga govornog područja u crkvi Gospe Velikog hrvatskog zavjeta u Blacktownu, predvodio pomoćni biskup đakovački i srijemski Đuro Hranić. Geslo ovoga susreta 'Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci' za tu je priliku podijeljeno na tri dijela za razmatranje i raspravu. Stoga je i biskup Hranić u svome izlaganju mladima u srijedu govorio o tome tko je zapravo Duh Sveti i kakva jest, tj. kakva bi trebala biti njegova uloga u našem osobnom vjerničkom životu. Biskupova kateheza u četvrtak temeljila se na ulozi Duha Svetoga u životu Crkve govoreći pritom i o različitim službama u samoj Crkvi koju je usporedio s nogometnom momčadi u kojoj svi igraju za jedan cilj, a tako treba biti i u Crkvi. Zaključak zadnje kateheze održane u petak, a koja je govorila o Duhu Svetom kao protagonistu poslanja Crkve u svijetu te vjernika laika u životu svijeta, jest da nije pitanje kakvu i koju bih ja karizmu želio imati, već koja će moja karizma najviše pomoći Crkvi.
Papa Benedikt XVI. započeo je u četvrtak, 17.srpnja, sa službenim dijelom svoga putovanja. Nakon što mu je u nazočnosti najviših predstavnika držane vlasti pred zgradom Vlade upriličen svečani doček, papa je u poslijepodnevnim satima uplovio brodom u pristanište Barangaroo gdje ga je čekao 140 000 mladih, a još 300 000 njegov je dolazak pratilo na videozidovima postavljenim u sydneyskoj luci te uz zgradu Opere. Papa se obratio domorodačkom stanovništvu koje ga je dočekalo svojom pjesmom i plesom kazavši im koliko je ganut što stoji na njihovoj zemlji znajući sve patnje koje su prošli i nepravde koje su im nanijete tijekom prošlosti. Obraćajući se okupljenoj mladeži, papa je rekao da čovjekov put treba biti život u Kristu, a ulaz u taj život otvara nam sakrament krštenja stoga je pozvao mlade da se uvijek sjećaju kako su krštenjem postali nova stvorenja u Kristu.
U petak, 18. srpnja, papa se, u kripti katedrale Svete Marije, susreo sa predstavnicima različitih religija, nakon čega je ručao s dvanaestero mladih sa svih kontinenata.
Križni put poseban je događaj svakog Svjetskog susreta mladih. Više od 500 milijuna ljudi diljem svijeta pratilo je u izravnom televizijskom prijenosu uprizorenje Isusove muke i smrti, križni put koji se odigravao na ulicama Sydneya.
U subotu od ranoga jutra, mladi počinju svoj 9 kilometara dug hodočasnički hod preko glasovita sydneyskoga mosta Harbour Bridge prema hipodromu Randwick gdje će, prije završnoga nedjeljnog misnog slavlja, bdijeti s Petrovim nasljednikom. Prije samoga bdijenja, papi je predstavljeno 24 kandidata koji će sutradan ujutro za vrijeme mise primiti sakrament svete potvrde. Uz svjetlost svijeća, u čarobnoj noći, 250 000 mladih upire svoja srca prema Bogu u vjeri koja ih, iako različite, čini sve jednakima. Nazivajući prisutne hodočasnike djecom Kristova svjetla, papa, zajedno s njima, razmišlja o tome kako postati svjedocima Isusa Krista smatrajući upravo Duha Svetoga putokazom koji usmjeruje naš život ka Kristu. 'Dopustite darovima Duha Svetoga da vas oblikuju… Otvorite se Božjoj ljubavi!'. Smatrajući Duha Svetoga najmisterioznijim i najteže shvatljivim dijelom presvetoga Trojstva, papa bdijenje završava citirajući australsku blaženicu Mary MacKillop: 'Vjerujte u ono što Bog šapuće vašim srcima!'.
Vrhunac Svjetskog susreta mladih koji se od 15. do 20. srpnja održavao u Sydneyu, proslava je svetog euharistijskog slavlja u nedjelju, 20.srpnja, na hipodromu Randwick. Osim 250 000 mladih koji su noć proveli pod vedrim nebom, misi je nazočilo još bar toliko hodočasnika koji su na hipodrom stigli tek u nedjelju ujutro.
'Sam je ovaj susret', rekao je papa u homiliji, 'živi dokaz prisutstva Duha Svetoga… Ovdje i sada vidimo Crkvu onakvom kakva ona zaista jest: tijelo Kristovo, zajednica ljubavi koja okuplja pripadnike svake rase, svakoga naroda i jezika u jedinstvu rođenu u našoj vjeri u Uskrslog Gospodina'.
'Dragi mladi, što ćete ostaviti budućim generacijama? Gradite li svoje živote na čvrstim temeljima? Kako koristite darove Duha koji su vam dani?' usudio se upitati papa odgovarajući da Bog od nas traži da budemo prorocima u današnjem svijetu sklonom kvarenju.
Sveta je misa i susret zaključena najavom idućeg Svjetskog dana mladih koji će se od 15. do 21. kolovoza 2011. održavati u Madridu u Španjolskoj.


Valentina Gusić

41. Planinarski križni put

Organizatori: ZM Trag u beskraju & Ekosspiritus
Ruta: Pokupsko - Kravarsko - Donja Lomnica - Gradići
Datum događanja: 7.,8. i 9.ožujak 2008.
Broj sudionika: cca 600
Broj prijeđenih kilometara: cca 44km
Komentari: sve najbolje!
Rezultat: veselje i blagoslov
Obilježje: majica s Isusovim likom i geslom
Geslo: Isus je moj put!
Riječ koju pamtimo: Ideeeeemooo!!! :)
Rečenica koju ćemo pamtiti: ŽIV JE !!!




Nakon otprilike dvije godine čekanja napokon smo dobili tu čast organizirati i biti domaćin 41. planinarskom križnom putu. Odmah na početku moramo spomenuti i pohvaliti osobe bez kojih sve ovo ne bi ispalo tako dobro, a to su Marko Ćurić i Tomislav Lukšić. Oni su najzaslužniji za tako dobru organizaciju koju svi hvale.
Organizatori tjednima nisu mirno spavali. Vikendima su obilazili rute nebi li bili potpuno sigurni u put koim će proći nekoliko stotina mladih ljudi. No nakon dugog čekanja došao je i taj vikend. U subotu, 8.3., s osmijehom na licu uputili smo se u Pokupsko. U pokupskoj školi dočekao nas je doručak, vrući čaj i kava. Tamo smo dobili knjižicu s postajama i meditativnim tekstovima, i obilježje ovog križnog puta. Ovoga puta to je bila majica sa geslom ovog pohoda: "Isus je moj put!", i slikom Isusa kao puta, kojeg je nacrtao Danijel Deverić. Prošli smo kroz mnoga sela i susretali divne ljude koji su uvijek bili spremni ponuditi nam hranu i piće.
Prolazili smo i kroz šume, po strminama i po dubokom blatu, no to nas nije obeshrabrilo. Za taj su vikend najavljivali kišu, pa čak i snijeg, no ni zbog toga nismo odustali. I baš smo radi te žrtve dobili veliku nagradu - sunce nas je grijalo cijelim putem.
Na petoj postaji, u Donjem Hruševcu, naša je zajednica imala skeč. Pošto je to postaja na kojoj Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, i u skeču se govorilo o pomaganju. Noć smo prespavali u školi u Kravarskom. Tamo je bilo predstavljeno 14 razglednica, odnosno 14 najboljih slika PKP-a u ovih 20 godina. Misno slavlje predvodio je vlč. Danijel Dukić, pjesmom, naravno uz sve nazočne, uveličao i naš zbor. Imali smo priliku vidjeti nedjeljno Evanđelje o Lazaru u igranom prikazu.
U nedjeljno jutro krenuli smo prema našoj župi. Na putu do Lomnice zastali smo i u Kostanjevcu, Gudcima, Šiljakovini i Lukavcu. U našoj župnoj crkvi, crkvi Sv. tri kralja samo smo izmolili postaju, i kroz Dolensku ulicu, po poznatom nam putiću stigli u Gradiće. U Gradićima je održana velika završna misa. Nju je predvodio vlč. Duje Kurtović. Bila je to misa za pamćenje. Scene koje srce diraju. U dragoj nam crkvi oko 800 ljudi sjedilo je na podu, zajedno pjevalo i molilo se. Odigran je prizor puta u Emaus, kojeg su naši dečki tako dobro odigrali da su mnogima navrle i suze na oči. A vrhunac svega bile su Radovanove riječi pohvale. Nahvalio je našu zajednicu i naš trud. Njegove su nam riječi uistinu taknule dušu i srce, i tek smo tada shvatili čega smo ustvari dio. Možda i jesmo tek trag u beskraju, ali taj je trag toliko snažan i velik da je sposoban mjeriti se sa cijelim beskrajom. Ta dva dana bili smo toliko ponosni, toliko pričali o nama i uopće ne žalimo. Nije nam žao ni jedne ogrebotine, ni jednog žulja, nije nam žao ničega kada vidimo svoje djelo. A koliki je tek blagoslov koji smo dobili od Boga, veličina Duha kojeg nosimo u sebi.
Jednostavno više nemamo riječi. Nema načina na koji bi dočarali to što se taj vikend dogodilo. Preostaje nam samo izraziti žaljenje onih koji nisu bili sudionici tog hodočašća i pozvati sve da sudjeluju u idućem takvom pohodu jer čudesne se stvari događaju! I samo će tako znati koji je njihov put. Svatko od nas zna da: "Isus je moj put" i nema nam drugoga jer je On najveća Ljubav, i ono najvažnije: "ŽIV JE!"


Dragica Žlebečić

DUHOVNA OBNOVA U LASINJI – 25., 26. i 27.1.2008.

Nestrpljivo i radosno srce povelo nas je u jednu, naizgled malu a tako veliku kuću. Cilj našeg odlaska bila je prije svega duhovna obnova, a po dolasku svojim kućama shvatili smo koliko smo se tamo i međusobno zbližili.
Da nam dani budu što ispunjeniji dobro se pobrinuo, nama već dobro znani Domagoj Matošević. Osim molitve, od njega smo čuli i razne zgode i nezgode iz njegovog, ali i života drugih ljudi. Uistinu smo se zabavili, ali i što je najvažnije dubinski duhovno obnovili.
Napunili smo baterije radošću i vjerom što nas je učinilo spremnima za nove početke.
Kada smo u petak, 25.1. u večernjim satima, stigli u kuću za mlade u predivnom selu preko Kupe, u Lasinji, prvo smo se smjestili u sobe. Nakon toga uputili smo se u sobu za meditacije i duhovne vježbe. Tamo smo se prvo predstavili Domagoju, a on nam je približio pravila ponašanja u toj kući. To je značilo bez vike i galame jer kuću s nama dijeli još i župnik i časne sestre. Nakon molitve imali smo večeru. Večera nam je, kao i svi drugi obroci, bila dovezena iz obližnjeg restorana. I bila je ukusna. Nakon večere smo se još malo družili a zatim otišli spavati.
Novo jutro, novi početak. Dan smo započeli molitvama i psalmima iz Časoslova. Tada nam je Domagoj zadao i jedan zadatak. Morali smo pročitati Matejevo evanđelje koje govori o ozdravljenju gubavca i na temelju njega napisati kratku molitvu.
Onako puni energije još smo više ojačali uz ukusan doručak koji smo sami pripremili.
Nakon doručka smo se okupili na Razmatranju (Nagovoru). Razmatrali smo evanđelje o Petru gdje se opisuje kako je Isus propovijedao na barci.
Poslije ručka imali smo pauzu od nekoliko sati. To je vrijeme bilo predviđeno za razmišljanje, molitvu, šetnju, pjevanje, druženje… A kasnije i za gledanje utakmice. Bili smo presretni i veoma ponosni što je Hrvatska rukometna reprezentacija ponovno pokazala kako se igra rukomet i pobijedila Francuze.
Navečer smo u crkvi Marije Kraljice Mučenika i sv. Antuna Padovanskog imali klanjanje pred Presvetim. Tada smo pročitali svoje molitve, pjevali, a na kraju dobili poseban blagoslov na znak naše predanosti Presvetome.
Kasnije smo ponovno imali vremena za druženje.
U nedjeljno jutro ista priča kao i u subotu. Jedina razlika bila je ta što na jutarnjoj molitvi nije mogao prisustvovati Domagoj zbog svojih svećeničkih obaveza.
Kasnije se vratio kako bi održao misu za nas svega 20-ak mladih. A doveo je i gošću, časnu sestru misionarku Agnješku. Ona dolazi iz Poljske, ali je na misiji u Bosni.
Na misi je bilo zaista divno. Tijelo Kristovo umočeno u Krv Kristovu, koje smo primili tu nedjelju bilo je još jedno iskustvo, još jedan plus cijele obnove. Još jedna kap u čaši. Ali ta kap nije sve razlila nego upotpunila i složila sve baš onako kako to treba biti.
I na kraju svega ponosno možemo reći da bi to ponovili, a zasigurno i hoćemo!


Dragica Žlebečić

30. Hodočašće povjerenja za zemlji – Ženeva, od 28.12.2007.-01.01.2008.

«Na vama mladima je da preuzmete inicijativu»
Kao odgovor na zajednički poziv Crkava, 30. Europski susret mladih održan je na obalama ženevskog jezera od 28.prosinca 2007. do 01.siječnja 2008. Oko 40 tisuća mladih iz Europe, kao i s drugih kontinenata, primilo je dobrodošlicu u župama i obiteljima ne samo Ženeve i okolice, već i župa iz susjedne Francuske
Sigurno se još sjećate prošlogodišnjeg 29. europskog susreta koji je održan u Zagrebu. Mnogi od nas po prvi puta su se tada susreli s Taizeom i s duhovnošću koju Taize nudi. Lani smo se dakle svi mogli upoznati s duhom ekumenizma, rodila su se brojna prijateljstva a iskazali smo se i kao pravi domaćini…( o tome se još priča) Evo kako je to izgledalo u Švicarskoj:

Poznato je da su na zapadu ljudi na jedan način zatvoreniji, stoga i svi mladi, kojih je bilo između 35 – 40 tisuća, nisu bili smješteni po obiteljima, već su smještaj pronašli u školama, dječjim vrtićima, domovima i sličnim mjestima. Mladih iz Hrvatske bilo je oko 3 tisuće (iz našeg dekanata nas stotinjak). Po brojnosti najviše svojih predstavnika imali su Poljaci, a mi smo zauzeli drugo mjesto sa svojih 70 buseva.

DOMAĆINI
Ono što smo primijetili odmah po dolasku bila je dobna struktura ljudi koji su bili zaduženi za organizaciju u samim župama. Prosjek godina bio je oko 50, dok je u Zagrebu prosjek bio na nekih 20-ak godina. Poznato je da mladih u crkvama na zapadu nema mnogo, te su u Švicarskoj teret vukli ljudi starije živote dobi. Svi sudionici s kojima sam razgovarao istakli su iznimnu ljubaznost i otvorenost srca svojih domaćina, a tek kao mali nedostatak ističu njihov način prehrane, koji je očito manje kaloričan, ali vjerojatno zdraviji od našeg. Treba se samo priviknuti. Mladi su bili smješteni, u Ženevi i okolici, neki čak i stotinjak kilometara udaljeni, međutim njihovim brzim vlakovima to je udaljenost od samo 40-ak minuta.

MOLITVA I JUTARNJE RADIONICE
Zajedničke molitve i razgovori prilikom ove nove etape Hodočašća povjerenja na zemlji pozivaju nas u potragu za putovima mira i povjerenja. Svi smo krenuli očekujući nešto, ali ne svi isto. Dobili smo prema očekivanjima, ili onoliko koliko smo u tim trenucima bili spremni primiti. No, kako god okrenuli, prije svega, svi smo dobili blagoslov. Jutarnje radionice bazirale su se na analizama pisama brata Alojza koji nam progovara i potiče nas na organizaciju «bdjenja pomirenja». «Na vama mladima je da preuzmete inicijativu, a oni koji imaju odgovorna mjesta u Crkvama će vas poduprijeti», poručuje brat Alojz i nastavlja:
U Evanđelju čujemo Isusov poziv: «Slijedi me!» Možemo li mu odgovoriti predajući se za cijeli život? U svima nama postoji želja za sretnom budućnošću. No, možemo imati dojam da smo uvjetovani mnogim ograničenjima, pa nas ponekad vreba obeshrabrenost. A ipak, Bog je prisutan: «Blizu je kraljevstvo Božje» (Marko 1,15). Njegovu prisutnost naziremo kada prihvatimo naše životne okolnosti, onakve kakve jesu, i postanemo stvaraocima počevši od njih. Nitko se ne bi želio izgubiti u snovima o idealnom životu. Prihvatimo ono što jesmo kao i ono što nismo. Potraga za sretnom budućnošću uključuje izbore. Neki ljudi donose hrabre odluke kako bi slijedili Krista u obiteljskom životu, u društvu, zauzimajući se za druge. Ima i onih koji se pitaju: kako slijediti Krista na putu celibata? Želio bih, koliko god mogu, ohrabriti svakoga tko razmišlja o doživotnoj odluci: Kada se suočiš s ovakvim izborom, možda ćeš oklijevati. No, ako kreneš dublje, pronaći ćeš radost u potpunom davanju sebe. Blago onima koji se ne prepuštaju strahu, nego prisutnosti Duha Svetoga. Možda ti je teško povjerovati kako te Bog osobno poziva i čeka tvoju ljubav. Tvoje je postojanje dragocjeno u njegovim očima. Pozivajući te, Bog ti ne naređuje što činiti. Njegov je poziv prije svega osobni susret. Primi Kristovu dobrodošlicu i otkrit ćeš kojim putem krenuti. Bog te poziva na slobodu. Ne pretvara te u pasivnu osobu. Po svojem Duhu Svetome, Bog boravi u tebi, ali ne postavlja se na tvoje mjesto. Naprotiv, Bog budi neslućene snage. Kada si mlad, možeš se bojati i biti u iskušenju ne izabrati, kako bi sve mogućnosti ostavio otvorenima. No, kako ćeš pronaći ispunjenje ako ostaješ na raskrižju? Prihvati da u tebi postoji neispunjena čežnja, pa i neodgovorena pitanja. Povjeri sebe otvorenoga srca. U Crkvi postoje ljudi koji te mogu slušati. Takvo će ti slušanje s vremenom omogućiti da raspoznaš kako se dati u potpunosti. Slijedeći Krista, nismo sami. Nošeni smo otajstvom zajedništva koje je Crkva. U njemu naše «da» postaje slavlje. Slavlje koje može biti neodlučno, koje čak može izrasti iz naše bijede, ali koje će na kraju postati vrelo radosti koja izvire cijeli život.
TURISTIČKA OBILJEŽJA
«Radni dan» sastojao se od doručka u obitelji, molitve i jutarnje radionice u župi, te večernje molitve u Ženevi, na velesajmu. Slobodno vrijeme nakon ručka do večere koristili bi za razgledavanje grada i okolice, koji ima zaista bogatu kulturnu i povijesnu baštinu. Uz brojne katedrale i muzeje, vrijedi izdvojiti europsko sjedište UN-a, kao i sjedište međunarodnog Crvenog križa. U obližnjoj Lausanni posjetili smo sjedište Međunarodnog olimpijskog odbora, kao i spomenik našeg košarkaškog Mozarta Dražena Petrovića, čija statua na ponos svih nas, krasi park MOO-a.
NOVA GODINA I OSTALE ZANIMLJIVOSTI
Novu godinu svatko je dočekao u «svojoj» župi na tradicionalni Taizeovski način. S molitvom se ulazi u Novu godinu, a nakon ponoći započinje festival naroda, na kome se predstavlja svaki narod, bilo pjesmom, bilo plesom. Što se cijena tiče, više su nego kod nas, osobito u kafićima i restoranima, za nekih 40-50%. Odjevni predmeti su otprilike u rangu s našim cijenama. Ono što je posebno u cijeloj Švicarskoj, je njihov bankarski sektor. Svaka druga zgrada u gradu je banka ili neka druga novčarska institucija. U svakoj trećoj trgovini prodaju se skupocjeni satovi i nadaleko poznate delikatesne švicarske čokolade i sirevi. Tramvaji i vlakovi precizni su skoro u sekundu, baš kao su švicarski. Zanimljivo je da smo se susretali i sa mnogo naših ljudi koji su već dugi niz godina na radu u Švicarskoj. U Yverdonu, u gradu u kome je bila smještana naša grupa, ljudi iz Hrvatske i BiH, čine 10% stanovništva. Kažu da tko hoće raditi, za njega uvijek ima posla. No, nedostaje im društveni život, kojeg tamo nema i hvata ih nostalgija za domovinom.


CENTRALNI LIK HODOČAŠĆA
Zaključiti mogu da je vjera konstantan rast, pa su tako jedni svjedočili da su bili ono što neki pričaju da sada jesu, vide i osjećaju, a drugi su pričali o sada ne znajući što nosi Bog već danas za njihovo sutra.
Razlika je bilo i u shvaćanju te razumijevanju drugih vjera i drugih ljudi.
Ipak, važno je zapamtiti da se pažnja privlači razlikama, i to baš tima o kojima su razni mladi svjedočili. Međutim ono što na kraju održava pažnju je jedinstvo, a to jedinstvo vidimo u centralnom liku ovog hodočašća, liku zajedničkom svim kršćanima, liku Isusa Krista. Na koncu, sve vas, dragi mladi prijatelji, pozivam da nam se pridružite na idućoj etapi « Hodočašća povjerenja na zemlji» koja će se koncem godine održati u belgijskom Bruxellesu.


Tomislav Lukšić

P O Z D R A V ! ! ! ! ! ! ! ! !

Ispričavam se što nisam uređivala naš blog, imam opravdane razloge! Pa eto - ispričavam se još jednom!


Idući vikend (25.,26.i 27.1.) naša zajednica odlazi na duhovnu obnovu u kuću za mlade u Lasinji. Duhovnu obnovu predvodit će Domagoj Matošević. Javit ćemo doživljaje !!!


U tijeku je i organizacija 41. Planinarskog križnog puta kojem smo domaćini upravo mi! Nadamo se uspjehu! Vidimo se...


Bili smo i u Ženevi! U izradi je tekst o tome!

U našoj se zajednici puno toga događa, pa nemojte krivo shvaćat naša nejavljanja!

BVB

T U L U M !!!!!!!!!!

Proslava jubileja Planinarskog križnog puta se nastavlja.

Pridruži nam se u župi Donja Lomnica

u crkvi u Gradićima, u petak

30. studenog 2007.

i sjetimo se himni

koje su obilježile sve ove godine.


Cijeli događaj započet će sv. Misom

U 20 sati koju će predvoditi ni više ni manje

nego vlč. Milan Kerš.


Sudjeluju zborovi: Bl. Alojizije Stepinac, klapa Furešti,

Navještenje, zbor sv. Barbare iz Velike Mlake, Snaga Mira,

Trag u Beskraju, Apostoli, zbor mladih iz Križevaca

i Duga Rese.

Susret se nastavlja druženjem u dvorani

ispod crkve koje će svojim pjevanjem animirati

bend Zakon Neba

Voditelji programa:

Rajka Jelinčić i Tomislav Lukšić






Kako doći do nas?

AUTOBUSOM s glavnom kolodvora u Zagrebu

(kod Mc Donaldsa)

linija br. 310 u 19:30 sati
Siđete na posljednjoj stanici i samo ravno

Dalmatinskom ulicom do crkve



AUTOMOBILOM iz smjera Zagreb


Voziti prema Velikoj Gorici, u Velikoj Mlaki prije penjanja na nadvožnjak, a odmah nakon INA benzinske postaje na semaforu-skrenuti desno za Donju Lomnicu. Priječi prugu, pogon Industrogradnje i odmah prvo križanje lijevo. Voziti samo ravno i u Gradićima ste.

U Gradićima na prvom pravom križanju (kraj kapelice Srca Isusova) idete desno i opet samo ravno. Prije uspona na kanal Sava Odra imate tri ulice, redom: Slavonsku, Dalmatinsku i Hrecegovačku. U prvu ili drugu treba skrenuti i voziti samo ravno i evo vas kod crkve.


Automobilom iz smjera V.Gorica: pitati za Kolodvorsku ulicu, kad budete u njoj vozite samo ravno, prođite prugu i eto vas u Gradićima. U Gradićima kod prve kapelice lijevo, i onda slijedite zagrebačke upute…


NAPOMENA VOZAČIMA:

Isprintajte ovaj letak da lakše slijedite upute!!!

Sve informacije možete dobiti na

098/894-274 (Tomislav Lukšić)

Susret mladih Trag u beskraju i Osmijeh II.

7.11.2007. mladi iz zajednice Osmijeh iz Klinča Sela odlučili su uzvratiti udarac. Naravno nisu mogli nadmašiti nas, ali eto... hehe :) Uglavnom, zajednica mladih Trag u beskraju je već po drugi put uspješno održala susret mladih, ali kao misa za mlade koja se održala u crkvi Sv. Mihaela u Petrovini. Misno slavlje predvodio je Danijel Dukić iz župe Sv. Blaža, a sve to pjesmom je uveličao zbor naših prijatelja iz Klinča Sela. Nakon mise uslijedilo je druženje u dvorani naše zajednice u Gradićima. ZM Trag u beskraju može biti vrlo ponosna na ideju da svake prve srijede u mjesecu napravi ovakav susret, da svake te srijede ugosti nekog svećenika i zbor pa da se i na taj način šire poznanstva i razmjenjuju iskustva i sl. Možemo zaključiti da smo se svi zabavili i nadamo se ponovnom susretu!!! BVB

40. Planinarski križni put - 20. i 21. listopada 2007.

'' Učitelju dobri, što mi je činiti?''

Prošli mjesec mladi iz naše zajednice sudjelovali su na još jednom Planinarskom križnom putu. Nas tridesetak, zajedno s oko petstotinjak mladih iz različitih župa diljem Zagrebačke nadbiskupije, dva smo vjetrovita i hladna dana pješačili Samoborskim gorjem. Riječima se može uhvatiti samo djelić atmosfere slavlja, zajedništva, tolerancije i ljubavi, koja je, kao i na svim križnim putevima u proteklih dvadeset godina, vladala među nama.
Svoj smo hod započeli na Cerini, vrhu nedaleko od Samobora gdje udruga Ekosspiritus obnavlja i gradi planinarsko-duhovni centar za sve željne tišine i iskonske prirode. Domaćini su nas dočekali s toplim osmijehom i (što je s obzirom na vremenske prilike bilo još i važnije ) s toplim čajem. Tamo smo dobili i obilježja ovog križnog puta: bedževe s 14 različitih natpisa, po jedan za svaku postaju koju ćemo proći. Ovim putem zahvaljujemo se našim animatorima koji su nam ljubazno dozvolili da izaberemo bedž po osobnim sklonostima, što po boji što po poruci koja je na njima pisala.  Dalje smo krenuli vedro i veselo po strminama i padinama Samoborskog gorja. Bilo je posklizavanja, padanja i ponovnog ustajanja, no nitko se nije predavao.
Najupečatljiviji trenuci prvoga dana bili su oni provedeni u tišini dok smo, već po običaju, hodali postaju šutnje.U današnje vrijeme žurbe, strke, buke i stresa od kojih više ne čujemo ni sami sebe, bio je to pravi odmor za dušu. Dobili smo uputu molit jednostavnu molitvu: Bog je ljubav, Isuse uđi u moje srce. I može li itko poželjeti više od toga: osjetiti u srcu Božju prisutnost i njegovu beskrajnu ljubav.
Prvi dan završili smo u Svetom Martinu pod Okićem, gdje smo prespavali u lokalnoj osnovnoj školi. Uz neizbježno guranje u redu za wc i traženje najpogodnijeg podnog mjesta za smještanje vreće za spavanje, večer smo proveli i gledajući kratki film o prvih 20 godina Planinarskog križnog puta. U njemu njegovi pokretači govore o razlozima koji su ih potaknuli da krenu s planinarenjem na ovaj način, o razvoju Planinarskog križnog puta od pothvata nekolicine prijatelja do masovnog okupljanja mladih vjernika koje je znalo doseći i broj od 1200 sudionika, te o prijateljstvima i ljubavima koje su proizašle iz njega. Zajednica Trag u beskraju ima kopiju filma, pa koji su zainteresirani, neka se jave i mogu ga pogledati. Nakon filma, misu je služio među planinarima iznimno popularni velečasni Milan Kerš. Nije iznevjerio svoju reputaciju, pa je ponovno održao maratonsku propovijedi, koju mnogi od nas, izmoreni od napornog dana, nisu poslušali budni (i ja sam među njima  ). Nije nam zamjerio. Najvažniju smo poruku svi zapamtili: Tko će ako nećeš ti! Ne smijemo čekati da netko drugi pokrene stvari oko nas i za nas, mi smo ti koji moramo djelovati, sada i svugdje. Nakon mise pogledali smo izložbu fotografija proteklih 20 godina Planinarskog križnog puta, na kojoj je bilo i nekoliko autorskih uradaka članova naše zajednice. Još iščekujemo rezultate natječaja za najbolju sliku Planinarskog križnog puta i nadamo se nagradi.  Uz ples i pjesmu, večer smo priveli kraju i otišli na jako željeni počinak.
Drugi dan krenuli smo prema Okić gradu. Pogled na stari grad na vrhu strmine nije nam baš izmamio osmijeh na lice, pa je razumljivo veselje koje nas je obuzelo kad smo došli u njegovo podnožje gdje smo imali pauzu za ručak. Na stari grad mogao se popeti tko je želio, no većina nas se ipak ostala odmarati u obližnjem planinarskom domu. Ovom prilikom zahvaljujemo istaknutim članovima naše zajednice koji su većinu pauze za ručak proveli u redu za kavu i čaj, dužni smo vam uslugu.
Na zadnjoj postaji u Samoboru, kod kapele Sv. Mihalja, priključili su nam se i mladi iz Plemenite bratovštine sv. Bernarda iz Samobora, koji su, s istim namjerama i molitvama kao i mi, planinarili drugom rutom. Zajedno smo, uz svjetlost voštanica i pjesmu, u procesiji koju je predvodio nadbiskup Bozanić, krenuli prema župnoj crkvi Sv. Anastazije u Samoboru. Tamo je završno misno slavlje ovog križnog puta predvodio sam nadbiskup. Ponovno nam je poručio da je s nama mladima, u našim nastojanjima i borbama. Misu smo završili pjesmom. Svima nam je bilo žao što je sve tako brzo završilo. Da se utješimo, prije odlaska kući, skočili smo i na poznate samoborske kremšnite.
Naša je zajednica organizator slijedećeg, 41. Planinarskog križnog puta, pa pozivamo sve mlade i one koji se tako osjećaju da nam se pridruže. Planinarski je križni put prilika da čovjek upozna druge i sam sebe, da sklopi vrijedna i trajna prijateljstva, da osjeti zajedništvo i ljubav, zabavi se i vidi prekrasne krajeve koje drukčije vjerovatno nebi nikada vidio. Za sve to, potrebna je samo dobra volja i jedna vreća za spavanje! Što čekate?


Antonija Radoš

Susret mladih 10.10.2007.

Ove srijede na susretu mladih gostovao je Ivica Relković. Tema susreta bila je ˝Kakvo je stanje u Hrvatskoj danas?˝ Susret se dosta odužio raspravljajući o politici (vjerojatno svi znate kako to otprilike izgleda kada se dvije osobe dotaknu politike, a kamoli njih 30-ak...) Relković je član udruge GROZD (Glas roditelja za djecu). Predstavljajući sebe, predstavio nam je i svoju udrugu. Udruga GROZD osnovana je s ciljem unaprjeđivanja kvalitete odgoja djece i poboljšanja položaja obitelji u suvremenom dinamičnom društvu. Relković je govorio o realnom stanju Hrvatske države, te o prijevarama, zataškivanjima i novčanim problemima... Tu večer smo uglavnom čuli ono što se ionako zna, ali i saznali možda neke nove stvari...

Susret «Osmijeha» i «Traga u beskraju»

Naši dragi prijatelji iz Klince Sela pozvali su nas 8. listopada na druženje, zabavu i igru. Uz veliku radost u srcu odazvali smo se njihovom pozivu. I nismo se razočarali, «Osmijeh» nas je stvarno nasmijao i udomaćio kako to samo oni znaju.

Prvo smo krenuli na igralište gdje su naši dečki izgubili nogometnu utakmicu protiv domaćina. Dok su neki navijali drugi su igrali odbojku, ali svi smo se lijepo zabavljali i družili.

Potom smo krenuli prema crkvi gdje su nam naši dragi pripremili misu i zajedno s njima smo slavili Boga. Čak su se pobrinuli i za tekstove pjesama koje su napisali na prekrasnim pozadinama, te smo bili u mogućnosti zajedno s njima i zapjevati. Naravno, bili smo prisutni i kada su se njihovi dresovi blagoslivljali. Iskoristili su priliku i da nas službeno sve pozdrave te nam je Zlatko u ime «Osmijeha» zaželio dobrodošlicu.

Kako bi se još malo družili pripremili su malu zakusku u domu u Golom Vrhu. Nakon što smo se svi najeli sendviča i kolača domaćini su postavili karaoke. Naš Tomislav probio je led time sto je prvi zapjevao. Malo pomalo svi smo se počeli buditi te smo ustajali jedan za drugim pjevajući i plešući. Vrijeme je prohujalo i morali smo otići svojim kućama ali nismo zaboravili na ovaj dan kojega nam je uljepšao «Osmijeh».

Naravno ovdje nije kraj. Naši prijatelji će nam uzvratiti udarac. Pozvani su, naime, da nas blagoslove svojom pjesmom i obraduju svojim dolaskom 7. studenog na misu mladih u petrovinskoj crkvi sv. Mihaela. Svi ste pozvani, dođite i uvjerite se u anđeoski zvuk naših prijatelja.

Andrea Zečević

Obavijest o susretu!!!

3. listopada (iduće srijede) pošto je to prva srijeda u mjesecu, susret će se održati, ali kao misa za mlade. Misa će se održati u crkvi Sv. Mihaela u Petrovini, s početkom u 21.15 ! Misno slavlje predvodit će novi povjerenik za pastoral mladih Domagoj Matošević uz prisustvo još nekih mlađih svećenika... Nakon mise održat će se i klanjanje pred Presvetim (na drugačiji način nego što je to svima poznato). A sve to pjesmom će uveličati naš zbor! Pozivamo sve mlade iz svih župa da nam se pridruže!!!

Hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj, 8.-9. rujna 2007.g

U subotu 8. rujna, započelo je 276. zavjetno hodočašće grada Zagreba u Mariju Bistricu. Geslo hodočašća je bilo «Učitelju dobri, što mi je činiti».
Tako je iz naše župe, 20-ak mladih krenulo prvim ranojutarnjim busom put Čučerja, gdje smo se susreli s ostatkom mladih na blagoslovu hodočasnika. Oko 7 sati, nas 300-tinjak krenulo je pješice prema Mariji Bistrici. S nama je također pješačio i novi povjerenik za pastoral mladih Domagoj Matošević. Iako je put bio iscrpljujuć i težak zbog blatnjavog puta, nitko se nije bunio i cijelim putem nije nedostajalo pjesme, molitve i veselja mladih hodočasnika.
Oko 13,30 sati stigli smo u Mariju Bistricu, smjestili smo se u osnovnu školu (dečki u šatore) i nakon kratkog osvježenja krenuli smo na radionice. Radionice su trajale do 15 sati, a vodili su ih mladi iz udruga i zajednica mladih: Salezijanska mladež, Karmel, Cenacolo, Skac, Ekosspiritus, Frama, graVITAcija i drugi. Poslije radionica, za mlade je priređeno pokorničko bogoslužje koje je predvodio novi povjerenik za pastoral mladih Domagoj Matošević.
Oko 17 sati dočekali smo hodočasnike kod kapelice sv. Ladislava i s pomoćnim zagrebačkim biskupom Valentinom Pozaićem krenuli u svečanoj procesiji u samo svetište, gdje je na otvorenom održana sveta misa. Misu su animirali zborovi mladih. U 20 sati započela je služba svijetla gdje smo s upaljenim svijećama, pjesmom i molitvama krenuli na Kalvariju. Nakon toga samo imali prekrasno druženje uz pjesmu i ples, za koje su posebno zaslužni mladi iz Dugog Sela. U 23 sata počelo je klanjanje koje je predvodio dosadašnji povjerenik za pastoral mladih Antun Sente.
Sutradan, nakon doručka, u procesiji smo krenuli na križni put, a u 11 sati održana je sveta misa koju je predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.
I tako smo radosna srca i duše krenuli svojim kućama (neki vlakom, a neki u vlastitom aranžmanu) pomalo žalosni zbog brzog završetka ovog prekrasnog druženja


Anamarija Hucika

WELCOME !!!

Evo napokon je došao i taj dan kada i zajednica mladih Trag u beskraju ima svoj blog.
Nadam se da vam se sviđa, estetski a i na onaj drugi način... ;)
Ovdje možete pročitati kako nam je bilo na pojedinim hodočašćima, pogledati nekoliko slikica a ako se spustite skroz na kraj vidjet ćete da se možete i malo zabaviti...
Iskreno se nadam da vam se sviđa ova ideja i da ćete često svraćati na ovu stranicu, na ovaj blog i ostaviti koji komentarčić...

Uživajte!!!

Hodočašće na Mariju Bistricu !

8. i 9. rujna naša zajednica organizira hodočašće na Mariju Bistricu!
Svi koji bi htjeli ići svakako se prijavite jer će vam kasnije biti žao... :)
Prijave su kod Marka...
Pozdrav...

Mali Losinj - susret animatora 23.-30.7.2007.

Bili su to tjedan dana koji su izmijenili naše živote i učinili ga bogatijim za još jedno iskustvo i postao još jedan u nizu bisera naše mladosti.
Danijel, Anamarija i ja krenuli smo na Lošinj sa grupom mladih iz turopoljskog arhiđakonata u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima.
U busu je bila ugodna atmosfera i pravi trenutak da se svi međusobno upoznamo.
Nakon vožnje busom, sjeli smo na trajekt koji nas je doveo na otok Lošinj gdje je započela naša duhovna avanturaJ
Došli smo u dom Sv. Martin gdje su nas pjesmom i plesom dočekali mladi iz Zagorja i povjerenik za mlade vlč. Antun Sente. Zatim smo se smjestili u sobe i onda je počelo upoznavanje sa program. Svaki dan nam je bio ispunjen zanimljivim programom. Nikada nije nedostajalo pjesme, plesa, molitve….
Svaki dan bi nam započeo sa jutarnjom molitvom koju su predvodili naši bogoslovi. Zatim bi slijedio doručak, rad po grupama, pa ručak, opet rad po grupama, kupanje, misa i večernji program koji je uvijek bio vrlo zanimljiv.
Slijedeći dan smo izvlačili svoje štićenike odnosno osobu kojoj ćemo kroz tjedan dana biti anđeo, za njega moliti, pomagati ali sve to neprimjetno. Predivan je osjećaj znati da jedna osoba moli i brine za tebe.
Radovi po grupama su bili vrlo zanimljivi. Teme su bile raznolike- Biblija, Katekizam Katoličke Crkve, obitelj, župa, molitva… Kroz radionice smo izmjenjivali svoja mišljenja, iskustva i dobivali odgovore na geslo cijelog susreta: ''Učitelju dobri što mi je činiti?''.
Jedan od posebnih trenutaka je bilo klanjanje u maloj kapelici. Uz šumove mora, koji su dopirali iz vana, gitaru, poticajne riječi vlč. Duje Kurtovića u kapelici je vladalo jedno posebno ozračje, jedan poseban mir i to je bio jedan od trenutaka koji je ovaj susret učinio čarobnim.
U petak smo imali 2h osame. Mogli smo otići negdje u osamu i razmišljati na temu:''Da sam neizmoljena molitva…'' Nakon toga smo svi zajedno izmjenjivali svoja mišljenja.
Večernji program bi nam uvijek započeo plesanjem banseva koji su bili vrlo smiješni. Išli smo i do grada gdje smo jednom svjedočili svoju vjeru. Svi smo zajedno stali na trg i pjevali i plesali uz duhovne pjesme. Bilo je ljudi koji su nam se pridružili ali i onih koji su gledali sa strane sa suzom u oku. Bilo je to pravo svjedočanstvo vjere.
Kako se bližio kraj, svi smo se sve više sprijateljili i bili nerazdvojni……

To se osjećalo na svakodnevnoj misi gdje smo slavili Gospodina i gdje su nam vlč. Duje i Toni davali snagu svojim poticajnim propovijedima.
U nedjelju smo se uputili na otok Susak. Ujutro smo imali misu i onda smo cijeli dan imali za kupanje. Oko 18h vratili smo se na Lošinj. Svi pomalo umorni ali opet puni duha radosti. Navečer smo otkrivali svoje anđele što je bilo puno iznenađenja. Zatim smo gledali slike i bili pomalo tužni jer se bliži kraj. Ali kada je vlč. Duje primio gitaru u ruke sve se promijenilo. Pjevali smo i plesali do dugo u noć.
Tako je svanuo i posljednji dan. Svi smo spremili svoje stvari, okupali se zadnji put, dočekali drugu skupinu mladih i uputili se svojim kućama.
I tako je završio susret na Lošinju koji ima posebno mjesto u našim srcima. U tih sedam dana Božje milost je preplavila naša srca i dala snagu da tu ljubavi i mir sijemo gdje god dođemo.

Tamara Pešić

Hodočašće Majci Božjoj Trsatskoj

22. lipnja ove godine probudile su nas zrake sunca. Bog nam je i ovaj put obećao da će nas slijediti i biti uz nas na dan kada su naši mladi i župljani D. Lomnice pohodili hodočašću Majci Božjoj Trsatskoj. Kao i svako putovanje naši su mladi započeli molitvom da i ovaj pohod bude ispunjen radošću, pjesmom i molitvom kao što i dolikuje svakom hodočašću. Iako su na putu bile velike gužve, to nas nije omelo da prisustvujemo jutarnjoj svetoj misi u crkvi Majke Božje Trsatske. Nakon misnog slavlja župnik nas je proglasio najbrojnijom župom. Krenuli smo na križni put, te se na svakoj postaji prisjetili Isusovih muka, patnje i boli. Iako je svima nama bilo najvažnije hodočašće, nije nas mimoišlo sunce, plaža i more. Slani, mokri i preplanuli napustili smo Trsat, kao i uvijek, prepuni dojmova i uspomena. I s ovim hodočašćem pozivamo mlade da nam se i iduće godine pridruže u hvaljenju i slavljenju Majke Božje Trsatske. Godine nisu bitne, važna je volja i želja!!!

Martina Ivanković

Susret katoliče mladeži u BiH

«Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge»
(Iv 13,34)


Susret katoličke mladeži održan je 26. i 27. svibnja ove godine u BiH. Geslo susreta: «Kao što sam ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge» privuklo je brojne mlade (8000) iz Hrvatske, BiH i inozemstva u nadbiskupijsko svetište Gospe Kondžilske u Komušini. Mladi iz naše župe priključili su se župi Savski Nart iz Zagreba i zajednički krenuli prema BiH. U subotu oko 10h stigli smo u Komušinu. More mladih uz molitvu i pjesmu uputilo se na brdo Gospi Kondžilskoj. U 12h na brdu održano je Euharistijsko slavlje koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić.
Nakon Euharistijskog slavlja bila je zajednička okrepja, topli objed kojeg su pripremili domaćini susreta. Nakon objeda mladi iz BiH pripremili su duhovno – zabavni program. Moto susreta bilo je «Ljubav je zakon». Zajednička ljubav među mladima osjetila se kroz ples, pjesmu i radost zajedništva u programu kojeg su pripremili mladi iz BiH.
Nakon zajedničkog druženja, uputili smo se u Teslić u župu sv. Josipa kod dragih župljana koji su nas gostoljubljivo primili na noćenje. Sljedećeg dana zajedno sa župljanima sudjelovali smo na sv. Misi koju je predvodio vlč. Dragutin Goričanec a koncelebrirao je župnik Ilija Karlović.
«Tijekom zajedničkog misnog slavlja svi smo zajedno pjevali kao da smo jedna zajednica», rekao je župnik Ilija Karlović. Nakon Mise župljani su pripremili ručak za sve te smo nastavili druženje uz razgovor i pjesmu.
Zahvalili smo se dragim župljanima i župniku na ljubaznom gostoprimstvu i oko 14h napustili Teslić i uputili se prema Hrvatskoj.
Zadovoljni i radosni što smo sudjelovali na ovogodišnjem susretu katoličke mladeži u BiH, veselimo se slijedećem susretu katoličke mladeži, te potičemo i sve ostale da nam se pridruže i podijele s nama radost zajedništva u Gospodinu.

Iva Pešić

39. PKP Petrinja-Sela-Sisak

("K njemu pristupite, kamenu živomu"


24. ožujka 2007. rano ujutro probudila nas je snažna kiša, no to nas nije obeshrabrilo u našoj želji za žrtvom, molitvom, pjesmom i zajedništvom. Obukli smo kabanice, uzeli poteže naprtnjače i polako krenuli prema našim autobusnim stanicama . Četrdesetak mladih iz naše župe zaputilo se u Petrinju. Tamo su nas dočekali domaćini sa doručkom i vrućim čajem. U petrinjskoj župnoj crkvi sv. Lovre dramska grupa naše zajednice imala je kratko skazanje na temu osuđivanja. Moramo se pohvaliti da su kritike najvećim djelom bile odlične. Cijelim putem pratila nas je radosna pjesma, a uz toplinu naših srca ona vanjska hladnoća nije se ni osjetila, baš kao ni umor i bolovi u nogama. U kasnopopodnevnim satima stigli smo u Sela. To je bila zadnja postaja toga dana. Nakon večernje mise zaputili smo se u obližnju školu gdje smo prespavali. Po izlasku sunca izašli smo i mi iz svojih vreća za spavanje. Uslijedilo je spremanje, doručak i pokret. Krenuli smo ka Sisku. Ni ta nedjeljna kiša baš kao i dan prije nije nas omela. Što smo se više približavali našem cilju, našoj zadnjoj četrnaestoj postaji, sisačkoj župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa, to smo brže hodali, zanemarili sve poteškoće i nadali se da ćemo uspjeti, da ćemo uspjeti ostvariti ono zbog čega smo i otišli tamo. Nismo otišli kako bi pobjegli jedan vikend od kuće,od obaveza... Otišli smo kako bi postigli blagostanje, kako bi napunili svoje baterije novom snagom i ljubavi, baterije koje ne može napuniti današnja tehnologija, koje može napuniti jedino i samo Isusova snaga i ljubav. Možda misliš kako ti ne posjeduješ te baterije, ma imaš ih i ti, ali one su skrivene negdje duboko u tvome srcu, u tvojoj duši, samo ih trebaš pronaći! Ovaj, pa niti jedan drugi križni put ne može se usporediti s onim pravim, onim Isusovim križnim putem. Odlaskom na ovakvo hodoćašće pomisliš da su tvoji žuljevi, tvoj umor i tvoja bol zapravo jedno veliko ništa naspram Njegove patnje i boli. Ali nije tako, to je nešto od tebe, to je jedna tvoja žrtva. Pa i sam Isus je pokazao kako kroz oskudicu, ograničenja i probleme rastemo u Božjem svjetlu i kako se otkrivajući spašavamo.

Dragica Žlebečić

nekoliko slikica:put putujemo... curke...

koliko nas je... u dvorani...

Naša povijest

Ime naše župe je Sveta Tri Kralja, a obuhvaća tri naselja: Gradiće, Petrovinu i Donju Lomnicu.Sjedište župe i župni ured je u D. Lomnici, a dvorana za mlade je u Gradićima.
Zajednica mladih "Trag u beskraju" osnovana je na jesen 2004.g. poslije 34. planinarskog križnog puta. Tada smo na križnom nas par mladih čuvši da mnoge župe imaju i službeno zajednice mladih odlučili osnovati i u našoj župi zajednicu.
Na početku nas je bilo nekolicina mladih koji su dolazili na susrete u župni ured i na tim susretima smo dogovorili osnivanje zajednice mladih i zbora mladih koji je ubrzo počeo pjevati na misama u župi, bdjenjima u kapelici sv. Lovre u Velikoj Gorici, a imali smo nastup i u sveučilištu u Velikoj Gorici kada je bio održan dobrotvorni koncert za obnavljanje crkve u Lomnici. Od tada je rastao broj članova zajednice i sada nas zna biti i preko 50 na susretima i događanjima.Prošle godine smo se učlanili u sportska natjecanja, u KMNL-i (katoličkoj malonogometnoj ligi) i KOL-i (katoličkoj odbojkaškoj ligi).

Sponzori, Bog vas blagoslovio!

S radošću vas možemo izvijestiti da je kompletan postupak registracije naše zajednice mladih kao udruge građana u putpunosti završen.
Registrirali smo se upravo iz razloga lakšeg djelovanja i ostvarivanja svojih planova i ciljeva. Posljedna faza bila je otvaranje žiroračuna. Kako moramo biti nacionalno osviješteni, račun smo otvorili u Hrvatskoj poštanskoj banci.
Moći ćemo se sada javljati na natječaje, ali otvaranjem žiro računa i privući sponzore. Prvi veći cilj koji smo si postavili jest nabavka glazbenih instrumenta i opreme za naš zbor.

Svi koji nam žele pomoći u ovoj akciji mogu to učiniti na broj računa:
23900001-1100334016, primatelj: Zajednica mladih Trag u beskraju, Slavonska ulica bb.

Ovim putem pozivamo i naše mlade prijatelje koji nisu aktivno uključeni u našu Zajednicu da nam se prikluče i pronađu se u aktivnostima koje se nude.

Sve informacije mogu se dobiti na brojeve telefona: 098/894-274 ili 091/509-3599