41. Planinarski križni put

Organizatori: ZM Trag u beskraju & Ekosspiritus
Ruta: Pokupsko - Kravarsko - Donja Lomnica - Gradići
Datum događanja: 7.,8. i 9.ožujak 2008.
Broj sudionika: cca 600
Broj prijeđenih kilometara: cca 44km
Komentari: sve najbolje!
Rezultat: veselje i blagoslov
Obilježje: majica s Isusovim likom i geslom
Geslo: Isus je moj put!
Riječ koju pamtimo: Ideeeeemooo!!! :)
Rečenica koju ćemo pamtiti: ŽIV JE !!!




Nakon otprilike dvije godine čekanja napokon smo dobili tu čast organizirati i biti domaćin 41. planinarskom križnom putu. Odmah na početku moramo spomenuti i pohvaliti osobe bez kojih sve ovo ne bi ispalo tako dobro, a to su Marko Ćurić i Tomislav Lukšić. Oni su najzaslužniji za tako dobru organizaciju koju svi hvale.
Organizatori tjednima nisu mirno spavali. Vikendima su obilazili rute nebi li bili potpuno sigurni u put koim će proći nekoliko stotina mladih ljudi. No nakon dugog čekanja došao je i taj vikend. U subotu, 8.3., s osmijehom na licu uputili smo se u Pokupsko. U pokupskoj školi dočekao nas je doručak, vrući čaj i kava. Tamo smo dobili knjižicu s postajama i meditativnim tekstovima, i obilježje ovog križnog puta. Ovoga puta to je bila majica sa geslom ovog pohoda: "Isus je moj put!", i slikom Isusa kao puta, kojeg je nacrtao Danijel Deverić. Prošli smo kroz mnoga sela i susretali divne ljude koji su uvijek bili spremni ponuditi nam hranu i piće.
Prolazili smo i kroz šume, po strminama i po dubokom blatu, no to nas nije obeshrabrilo. Za taj su vikend najavljivali kišu, pa čak i snijeg, no ni zbog toga nismo odustali. I baš smo radi te žrtve dobili veliku nagradu - sunce nas je grijalo cijelim putem.
Na petoj postaji, u Donjem Hruševcu, naša je zajednica imala skeč. Pošto je to postaja na kojoj Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ, i u skeču se govorilo o pomaganju. Noć smo prespavali u školi u Kravarskom. Tamo je bilo predstavljeno 14 razglednica, odnosno 14 najboljih slika PKP-a u ovih 20 godina. Misno slavlje predvodio je vlč. Danijel Dukić, pjesmom, naravno uz sve nazočne, uveličao i naš zbor. Imali smo priliku vidjeti nedjeljno Evanđelje o Lazaru u igranom prikazu.
U nedjeljno jutro krenuli smo prema našoj župi. Na putu do Lomnice zastali smo i u Kostanjevcu, Gudcima, Šiljakovini i Lukavcu. U našoj župnoj crkvi, crkvi Sv. tri kralja samo smo izmolili postaju, i kroz Dolensku ulicu, po poznatom nam putiću stigli u Gradiće. U Gradićima je održana velika završna misa. Nju je predvodio vlč. Duje Kurtović. Bila je to misa za pamćenje. Scene koje srce diraju. U dragoj nam crkvi oko 800 ljudi sjedilo je na podu, zajedno pjevalo i molilo se. Odigran je prizor puta u Emaus, kojeg su naši dečki tako dobro odigrali da su mnogima navrle i suze na oči. A vrhunac svega bile su Radovanove riječi pohvale. Nahvalio je našu zajednicu i naš trud. Njegove su nam riječi uistinu taknule dušu i srce, i tek smo tada shvatili čega smo ustvari dio. Možda i jesmo tek trag u beskraju, ali taj je trag toliko snažan i velik da je sposoban mjeriti se sa cijelim beskrajom. Ta dva dana bili smo toliko ponosni, toliko pričali o nama i uopće ne žalimo. Nije nam žao ni jedne ogrebotine, ni jednog žulja, nije nam žao ničega kada vidimo svoje djelo. A koliki je tek blagoslov koji smo dobili od Boga, veličina Duha kojeg nosimo u sebi.
Jednostavno više nemamo riječi. Nema načina na koji bi dočarali to što se taj vikend dogodilo. Preostaje nam samo izraziti žaljenje onih koji nisu bili sudionici tog hodočašća i pozvati sve da sudjeluju u idućem takvom pohodu jer čudesne se stvari događaju! I samo će tako znati koji je njihov put. Svatko od nas zna da: "Isus je moj put" i nema nam drugoga jer je On najveća Ljubav, i ono najvažnije: "ŽIV JE!"


Dragica Žlebečić