30. Hodočašće povjerenja za zemlji – Ženeva, od 28.12.2007.-01.01.2008.

«Na vama mladima je da preuzmete inicijativu»
Kao odgovor na zajednički poziv Crkava, 30. Europski susret mladih održan je na obalama ženevskog jezera od 28.prosinca 2007. do 01.siječnja 2008. Oko 40 tisuća mladih iz Europe, kao i s drugih kontinenata, primilo je dobrodošlicu u župama i obiteljima ne samo Ženeve i okolice, već i župa iz susjedne Francuske
Sigurno se još sjećate prošlogodišnjeg 29. europskog susreta koji je održan u Zagrebu. Mnogi od nas po prvi puta su se tada susreli s Taizeom i s duhovnošću koju Taize nudi. Lani smo se dakle svi mogli upoznati s duhom ekumenizma, rodila su se brojna prijateljstva a iskazali smo se i kao pravi domaćini…( o tome se još priča) Evo kako je to izgledalo u Švicarskoj:

Poznato je da su na zapadu ljudi na jedan način zatvoreniji, stoga i svi mladi, kojih je bilo između 35 – 40 tisuća, nisu bili smješteni po obiteljima, već su smještaj pronašli u školama, dječjim vrtićima, domovima i sličnim mjestima. Mladih iz Hrvatske bilo je oko 3 tisuće (iz našeg dekanata nas stotinjak). Po brojnosti najviše svojih predstavnika imali su Poljaci, a mi smo zauzeli drugo mjesto sa svojih 70 buseva.

DOMAĆINI
Ono što smo primijetili odmah po dolasku bila je dobna struktura ljudi koji su bili zaduženi za organizaciju u samim župama. Prosjek godina bio je oko 50, dok je u Zagrebu prosjek bio na nekih 20-ak godina. Poznato je da mladih u crkvama na zapadu nema mnogo, te su u Švicarskoj teret vukli ljudi starije živote dobi. Svi sudionici s kojima sam razgovarao istakli su iznimnu ljubaznost i otvorenost srca svojih domaćina, a tek kao mali nedostatak ističu njihov način prehrane, koji je očito manje kaloričan, ali vjerojatno zdraviji od našeg. Treba se samo priviknuti. Mladi su bili smješteni, u Ženevi i okolici, neki čak i stotinjak kilometara udaljeni, međutim njihovim brzim vlakovima to je udaljenost od samo 40-ak minuta.

MOLITVA I JUTARNJE RADIONICE
Zajedničke molitve i razgovori prilikom ove nove etape Hodočašća povjerenja na zemlji pozivaju nas u potragu za putovima mira i povjerenja. Svi smo krenuli očekujući nešto, ali ne svi isto. Dobili smo prema očekivanjima, ili onoliko koliko smo u tim trenucima bili spremni primiti. No, kako god okrenuli, prije svega, svi smo dobili blagoslov. Jutarnje radionice bazirale su se na analizama pisama brata Alojza koji nam progovara i potiče nas na organizaciju «bdjenja pomirenja». «Na vama mladima je da preuzmete inicijativu, a oni koji imaju odgovorna mjesta u Crkvama će vas poduprijeti», poručuje brat Alojz i nastavlja:
U Evanđelju čujemo Isusov poziv: «Slijedi me!» Možemo li mu odgovoriti predajući se za cijeli život? U svima nama postoji želja za sretnom budućnošću. No, možemo imati dojam da smo uvjetovani mnogim ograničenjima, pa nas ponekad vreba obeshrabrenost. A ipak, Bog je prisutan: «Blizu je kraljevstvo Božje» (Marko 1,15). Njegovu prisutnost naziremo kada prihvatimo naše životne okolnosti, onakve kakve jesu, i postanemo stvaraocima počevši od njih. Nitko se ne bi želio izgubiti u snovima o idealnom životu. Prihvatimo ono što jesmo kao i ono što nismo. Potraga za sretnom budućnošću uključuje izbore. Neki ljudi donose hrabre odluke kako bi slijedili Krista u obiteljskom životu, u društvu, zauzimajući se za druge. Ima i onih koji se pitaju: kako slijediti Krista na putu celibata? Želio bih, koliko god mogu, ohrabriti svakoga tko razmišlja o doživotnoj odluci: Kada se suočiš s ovakvim izborom, možda ćeš oklijevati. No, ako kreneš dublje, pronaći ćeš radost u potpunom davanju sebe. Blago onima koji se ne prepuštaju strahu, nego prisutnosti Duha Svetoga. Možda ti je teško povjerovati kako te Bog osobno poziva i čeka tvoju ljubav. Tvoje je postojanje dragocjeno u njegovim očima. Pozivajući te, Bog ti ne naređuje što činiti. Njegov je poziv prije svega osobni susret. Primi Kristovu dobrodošlicu i otkrit ćeš kojim putem krenuti. Bog te poziva na slobodu. Ne pretvara te u pasivnu osobu. Po svojem Duhu Svetome, Bog boravi u tebi, ali ne postavlja se na tvoje mjesto. Naprotiv, Bog budi neslućene snage. Kada si mlad, možeš se bojati i biti u iskušenju ne izabrati, kako bi sve mogućnosti ostavio otvorenima. No, kako ćeš pronaći ispunjenje ako ostaješ na raskrižju? Prihvati da u tebi postoji neispunjena čežnja, pa i neodgovorena pitanja. Povjeri sebe otvorenoga srca. U Crkvi postoje ljudi koji te mogu slušati. Takvo će ti slušanje s vremenom omogućiti da raspoznaš kako se dati u potpunosti. Slijedeći Krista, nismo sami. Nošeni smo otajstvom zajedništva koje je Crkva. U njemu naše «da» postaje slavlje. Slavlje koje može biti neodlučno, koje čak može izrasti iz naše bijede, ali koje će na kraju postati vrelo radosti koja izvire cijeli život.
TURISTIČKA OBILJEŽJA
«Radni dan» sastojao se od doručka u obitelji, molitve i jutarnje radionice u župi, te večernje molitve u Ženevi, na velesajmu. Slobodno vrijeme nakon ručka do večere koristili bi za razgledavanje grada i okolice, koji ima zaista bogatu kulturnu i povijesnu baštinu. Uz brojne katedrale i muzeje, vrijedi izdvojiti europsko sjedište UN-a, kao i sjedište međunarodnog Crvenog križa. U obližnjoj Lausanni posjetili smo sjedište Međunarodnog olimpijskog odbora, kao i spomenik našeg košarkaškog Mozarta Dražena Petrovića, čija statua na ponos svih nas, krasi park MOO-a.
NOVA GODINA I OSTALE ZANIMLJIVOSTI
Novu godinu svatko je dočekao u «svojoj» župi na tradicionalni Taizeovski način. S molitvom se ulazi u Novu godinu, a nakon ponoći započinje festival naroda, na kome se predstavlja svaki narod, bilo pjesmom, bilo plesom. Što se cijena tiče, više su nego kod nas, osobito u kafićima i restoranima, za nekih 40-50%. Odjevni predmeti su otprilike u rangu s našim cijenama. Ono što je posebno u cijeloj Švicarskoj, je njihov bankarski sektor. Svaka druga zgrada u gradu je banka ili neka druga novčarska institucija. U svakoj trećoj trgovini prodaju se skupocjeni satovi i nadaleko poznate delikatesne švicarske čokolade i sirevi. Tramvaji i vlakovi precizni su skoro u sekundu, baš kao su švicarski. Zanimljivo je da smo se susretali i sa mnogo naših ljudi koji su već dugi niz godina na radu u Švicarskoj. U Yverdonu, u gradu u kome je bila smještana naša grupa, ljudi iz Hrvatske i BiH, čine 10% stanovništva. Kažu da tko hoće raditi, za njega uvijek ima posla. No, nedostaje im društveni život, kojeg tamo nema i hvata ih nostalgija za domovinom.


CENTRALNI LIK HODOČAŠĆA
Zaključiti mogu da je vjera konstantan rast, pa su tako jedni svjedočili da su bili ono što neki pričaju da sada jesu, vide i osjećaju, a drugi su pričali o sada ne znajući što nosi Bog već danas za njihovo sutra.
Razlika je bilo i u shvaćanju te razumijevanju drugih vjera i drugih ljudi.
Ipak, važno je zapamtiti da se pažnja privlači razlikama, i to baš tima o kojima su razni mladi svjedočili. Međutim ono što na kraju održava pažnju je jedinstvo, a to jedinstvo vidimo u centralnom liku ovog hodočašća, liku zajedničkom svim kršćanima, liku Isusa Krista. Na koncu, sve vas, dragi mladi prijatelji, pozivam da nam se pridružite na idućoj etapi « Hodočašća povjerenja na zemlji» koja će se koncem godine održati u belgijskom Bruxellesu.


Tomislav Lukšić