U subotu 8. rujna, započelo je 276. zavjetno hodočašće grada Zagreba u Mariju Bistricu. Geslo hodočašća je bilo «Učitelju dobri, što mi je činiti».
Tako je iz naše župe, 20-ak mladih krenulo prvim ranojutarnjim busom put Čučerja, gdje smo se susreli s ostatkom mladih na blagoslovu hodočasnika. Oko 7 sati, nas 300-tinjak krenulo je pješice prema Mariji Bistrici. S nama je također pješačio i novi povjerenik za pastoral mladih Domagoj Matošević. Iako je put bio iscrpljujuć i težak zbog blatnjavog puta, nitko se nije bunio i cijelim putem nije nedostajalo pjesme, molitve i veselja mladih hodočasnika.
Oko 13,30 sati stigli smo u Mariju Bistricu, smjestili smo se u osnovnu školu (dečki u šatore) i nakon kratkog osvježenja krenuli smo na radionice. Radionice su trajale do 15 sati, a vodili su ih mladi iz udruga i zajednica mladih: Salezijanska mladež, Karmel, Cenacolo, Skac, Ekosspiritus, Frama, graVITAcija i drugi. Poslije radionica, za mlade je priređeno pokorničko bogoslužje koje je predvodio novi povjerenik za pastoral mladih Domagoj Matošević.
Oko 17 sati dočekali smo hodočasnike kod kapelice sv. Ladislava i s pomoćnim zagrebačkim biskupom Valentinom Pozaićem krenuli u svečanoj procesiji u samo svetište, gdje je na otvorenom održana sveta misa. Misu su animirali zborovi mladih. U 20 sati započela je služba svijetla gdje smo s upaljenim svijećama, pjesmom i molitvama krenuli na Kalvariju. Nakon toga samo imali prekrasno druženje uz pjesmu i ples, za koje su posebno zaslužni mladi iz Dugog Sela. U 23 sata počelo je klanjanje koje je predvodio dosadašnji povjerenik za pastoral mladih Antun Sente.
Sutradan, nakon doručka, u procesiji smo krenuli na križni put, a u 11 sati održana je sveta misa koju je predvodio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.
I tako smo radosna srca i duše krenuli svojim kućama (neki vlakom, a neki u vlastitom aranžmanu) pomalo žalosni zbog brzog završetka ovog prekrasnog druženja
Anamarija Hucika
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
2 komentara:
svaka čast Lomničarima koji su u tim kišnim i hladnim danima spremno išli posvjedočiti svoju vjeru u Mariju Bistricu. Za razliku od njih, neki manje hrabri išli su busom i nakon ovog izvještaja mislim da nisu požalili:-) Najbolji dio bio je put svjetla gdje se samo sa svijećama išlo na križni put i vruća čokolada prije spavanja da se ugrijemo jer smo se smrznuli za vrijeme klanjanja.
Hucika je zakon
Budući da ove godine nisam išla na Bistricu, baš mi je drago da sam ovdje mogla pročitati kako je bilo! Pozdrav Lomničanima od Osmijeha i bivše Lomničanke (šmrc)! Da, slažem se: Hucika je zakon! :)
Objavi komentar